|
|
| < | lipanj, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Non vivere con la paura di morire, ma muori con la gioia di aver vissuto
capoeira
in un certo senso, ciascuno e' uguale a tutti gli altri, uguale a qualcun altro, uguale a nessun altro.
- Netko je ponosan na tebe.
- Netko misli na tebe.
- Nekome nedostaješ.
- Netko je zahvalan na podršci koju si mu dao.
- Netko želi da budeš sretan.
- Netko ti želi nešto darovati.
- Netko misli da ti JESI dar.
- Netko te želi zagrliti.
- Nekome si u mislima i osmjehuje se.
- Netko želi plakati na tvom ramenu.
- Netko želi sa tobom izaći i zabaviti se.
- Netko ima potrebu za tvojim oprostom.
- Netko je zahvalan što si mu oprostio.
- Netko želi podijeliti vlastite snove sa tobom.
- Netko te cijeni zbog toga kakav si.
- Netko želi da znaš da je uvijek tu uz tebe.
- Netko je sretan jer si mu prijatelj.
- Netko ti želi biti prijatelj.
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Jer fališ mi do bola
I znam da bit će još i bolnije
Jer svaka ljubav nova
Ruši vjeru u tebe
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Oooo ooo
Koje su to riječi
Što su meni sišle s usana
Ne poznajem ni jednu
Što bi kazni ovoj bila jednaka
Jer su osveta i ponos
Dvije sestre blizanke
Rođene u ponoć
Jedna malo prije, a druga kasnije
Oooo ooo
Ako ikad vratim vjeru u tebe
Oooo ooo
I onda lažna nada nikne za mene
Na poljima od snova
Ne pušta se korijenje
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Oooo ooo
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Jer fališ mi do bola
I znam da bit će još i bolnije
Jer su osveta i ponos
Dvije sestre blizanke
Rođene u ponoć
Jedna malo prije, a druga kasnije.
idem ostvariti svoju osobnu legendu... možda se sretnemo negdje... kupila sam autobusnu kartu i još malo pa ću se ukrcat u bus koji nikad neće stat putovat, imat ću najbolje mjesto u busu, stolica do prozora...
di idem? idem ostvarit sve svoje snove, idem upoznat nove ljude, kulture, vidit nove zemlje... želim vidit/ posjetit i najzabačeniji kut na zemlji.. ne znam kad ću se vratit...
u svijetu uvijek postoji neko ko na nekoga čeka bilo to usred pustinje bilo usred velikih gradova...
zapamtite: svatko na zemlji uvijek igra glavnu ulogu u povijesti svijeta, a obično to ne zna
OSOBNA LEGENDA: to je ono što si od uvijek želio činiti. svi ljudi u početku mladosti znaju koja je njihova osobna legenda. u toj životnoj dobi sve je moguće i ljudi se ne boje sanjariti ni žudjeti za onim što bi voljeli raditi u životu. međutim kako vrijeme prolazi neka tajna sila pokušava dokazati kako je nemoguće ostvariti osobnu legendu.
u dubini duše ja sam pustolov u potrazi za blagom
samo zbog 1 stvari san postaje nemogućim: zbog straha od neuspjeha
skužih da sam predhodni post napisala jako davno pa sam danas odlučila napisat novi, onako čisto iz dosade, inspiracija se uvijek rađa baš kad imam nešto za učit, baš se pitam zašto... 
danas na satu zemljopisa (ili po novom pravopisu geografije) pričali smo o ne znam čemu ali uglavno da smo spomenuli dubai, sad ćete vi pomislit i šta s tim?! ma u biti imate pravo... ma nešto je prof spomenula da tamo u tom dubaiu navodno postoji hotel sa 7 zvijezdica... ljudi sa 7 zvijezdica!!!!! 
mislim JA ne mogu zamislit hotel ni sa 5 zvijezdica a di jedan sa 7! zato se sada mala zebra pita šta sve postoji (??) u tim sedmo zvijezdnim hotelima... evo sada tražim na wikipediji, čo moj u hrvatskoj imamo hotele od 1 do 3 zvijezdice, ccc jako loše! vratimo se mi na putovanja, tj tamo di bi JA htjela jednog dana ić (yeah right, samo postoji mali problemčić: ko će sve to financirat?!..... pa muž naravno! 
) pa tako budući da za jedno 5 mjeseci imam rođ i to okruglih (??) 18 god, evo vam par ideja šta biste mi mogli kupit, mislim koju avionsku kartu (btw počnite šparat hehe):
* brasil
* argentina (patagonija i taj đir) * bez krivih asocijacija molim *
* peru (maču piču- oprostite za nepismenost)
* taj famozni dubai čisto da vidim o čemu je riječ
* maldive
* malezija
* afrika (cijelu!) da vidim slonove i druge životinje a pogotovo zebru da joj zabim šaku u glavu! (mislim nemam ja ništa protiv nje, ma duga priča)
* USA (samo onako da vidim kako je tamo: moja radoznalost, da si idem pozdravit neku xy tetu koja mi ne želi poslat pare da dođem đir do njih, a glavno da me ona zove svake god... dobro dobro sjetit ću se ja toga!)
* irska
* španjolska/ portugal (to ću šperemo vidit u 8.-9. mj)
* meksiko (maja)
* australija (tamo mi isto živi neka teta i to bogata koja niti ne zna da postojim, dobro nema veze kucat ću joj na vrata i predstavit ću se, možda mi pusti koj čentezimo)
* novi zeland
* (...)
ma dobro kao šta ste skužili, da ne nastavim dalje, mala zebra bi proputovala cijeli svijet... možda jednog dana mi se želje ostvari HOPE IS NOT A DREAM BUT A WAY OF MAKING DREAMS BECOME TRUE! 
- dućan možete posjetiti SAMO JEDANPUT;
- postoji šest katova, a karakteristike muškaraca se poboljšavaju što se više penjete;
- možete izabrati bilo kojeg muškarca na katu na kojem se nalazite ili se popeti na sljedeći;
- ne možete se vratiti na kat ispod.
Jedna žena odluči posjetiti dućan i naći si muža.
Na vratima prvog kata piše:
Ovi muškarci imaju posao.
I žena se odluči popeti na sljedeći kat.
Na vratima drugog kata piše:
Ovi muškarci imaju posao i vole djecu.
I žena se odluči popeti na sljedeći kat.
Na vratima trećeg kata piše:
Ovi muškarci imaju posao, vole djecu i nevjerojatno su zgodni.
Super, pomisli žena, ali poželi se još više popeti.
Na vratima četvrtog kata piše:
Ovi muškarci imaju posao, vole djecu, nevjerojatno su zgodni i pomažu u kućanskim poslovima.
Nevjerojatno, pomisli žena, teško se mogu oduprijeti da ne uđem, ali ipak ode na sljedeći kat.
Na vratima petog kata piše:
Ovi muškarci imaju posao, vole djecu, nevjerojatno su zgodni, pomažu u kućanskim poslovima i vrlo su romantični.
Žena odluči ući, ali je u zadnji čas nešto spriječi te na kraju ipak ode na šesti kat.
Na vratima šestog kata piše: Posjetiteljica ste br. 31.456.012 - na ovom katu nema muškaraca, ovaj kat postoji da bi se pokazalo koliko je nemoguće zadovoljiti jednu ženu. Niste pronašli muža. Doviđenja. Hvala vam što ste posjetili naš dućan.
No to nije kraj! Preko puta tog dućana otvoren je jedan u kojem muškarci mogu naći i kupiti suprugu.
Na prvom su katu žene koje vole seks.
Na drugom su katu žene koje vole seks i ne gnjave previše.
Katovi od trećeg naviše JOŠ NIKAD NISU BILI POSJEĆENI.
jeee ke lijepo prazniciiiiii.... baš mi je falilo malo odmora, šteta šta će malo trajat, a dobro ajde bolje to nego da budemo zarobljeni do 7. mjeseca u školi, mada će skoro i tako bit ove godine budući da imamo školu sve do 21.6. 
a jebiga takav je život, malo ćemo se kupat u znoju (aha ''malo'')... ovi praznici će biti u znaku (znaku??? ko da pišem horoskop hehe) ODMORA! ne mislim ništa radit osim se kvalitetno odmorit tako da napunim ba(k)terije za onaj pakao šta nas čeka u 5. i 6. mjesecu, odnosno kontrolne, ispitivana, kontrolne, ispitivanja itd itd itd.... ali naravno naše drage profesorice (ironija!) ne žele da mi pustimo mozak na pašu just for 10 days , pa su nam dali u razdoblju od 10 dana SAMO (samo??) 4-5 lektira, ma u biti šta je to za nas, mi smo super pupils/students ili šta već! ma dok ima interneta ja ne namjeravam čitat knjige 
ovih 10 dana želim just 1 thing: UŽIVAT!!!
another fresh new year is here...
another year to live!
to banish worry, doubt, and fear,
to love and laugh and give!
znam da sam malo zakasnila sa tom pjesmom ali jebiga, meglio tardi che mai!
evo me! malo za promjenu da napišem novi post budući da sam zadnjeg napisala prije puuno vremena... htjela sam napisat još prije nešto novog, ali iskreno nije mi se baš dalo =)
nemam niš o čemu pisat ili možda imam, ali još toga nisam svjesna, čekam da mi se upali mala neonska lampadina u glavi....
MALI BISERI:
X čovjek se samo ubio
X spašavanje za pojas
X maska gaska
X pingvini žive na sjevernom jugu
X sviluppolo (umjesto sviluppato)
X akia (umjesto acqua)
X prof si kalmi
X vrati se na tračnice
X sulla 2 (ne sjećam se u kom kontekstu)
X izgleda ko da je ružan
X da sam provirio kroz pupak nikad nebi izašo
X gle malu vodku poslje kiše puna je kapi pa se njiše
X A: ja spavam, ti spavaš, on spava... koje je to vrijeme? B: 4:15 ujutro
X A: ja ću se udati... koje je to vrijeme? B: krajnje (valjda se tako piše)
X sklek za stav
X stražnija noga
ako se sjetim još kojeg možda napišem u idućem postu, ali MOŽDA...
naslov posta vam je već sve reko. iskreno uoće mi se neda pisat ovaj post, mislim nemam niš pametnog za reć tako da ono pišem ga više reda radi nego zbog drugog... (i of kors jer ste svi navalili da napišem novi post mada ja nemam o čemu pisat).
razmišljam o čemu bi mogla pisat, ali stvarno ponestaše mi ideja.. kad se samo sjetim da bi trebala učit logiku, ili napravit nešto korisnije (se kaže tako??) tj spremit si malo sobu jer još malo neću moć ni otvorit vrata, mislim već je postalo naporno svaki dan prebacivat hrpu knjiga sa kreveta na pisaći, sa pisaćeg na krevet zaobilazit sve bilježnice i druge stvari koje mirno ''spavaju'' po podu... a važno da su police prazne hehe dobro ajde imam na njima puuno prašine... staklo od prozora mi više nije niti prozirno koliko ga nisam prala... sad tražim na goooooogleu prikladnu sliku za nered, ali ne mogu je nać, ma nije valjda da mi je soba toliko neuredna da niti ne mogu nać jednu ''kopiu'' na internetu?? najbolje bi bilo da si slikam sobu, ali me strah da mi digitalni ne eksplodira hehe meglio non rischiare, šta je sigurno je sigurno... =) evo nađoh prikladnu sliku da da...
sad kad malo razmislim u zadnje vrijeme samo jedem i to u veelikim količinama what doest it mean?? glupa ja išla sam danas u gradsku po neku knjigu na engleskom kao da ''improve my english'' nadam se da sam točno napisala, ali iskreno nemam baš puno vremena za čitat, mislim nije niti toliko problem u vremenu već to šta meni se niš neda radit... kad se samo sjetim da mi još stoji na nekoj polici knjiga Parfem (koju of kors još nisam pročitala i ako ovako nastavim ne vjerujem da ću je ikad pročitat)... ma šta je moguće da JA uvijek nešto započnem i nikad ne završim, hm... pa rekla bi da da! hehe mislim to su činjenice (littlelu ti je poznat taj citat?!)
evo jedna prikladna pjesma za mene od parnog valjka:
Spremam police
Praznim ladice
Bacam stare stvari
U ove cipele
Nitko ne može
Vrijeme dojam kvari
U mojoj glavi se svađa
Gomila ljudi
Nadam se da se ne čuje
Dijete u meni
Još uvijek se čudi
Kamo sve to putuje
Mijenjam se, mijenjam se
Mijenjam se, nije da me boli ali...
Mijenjam se, mijenjam se
I nije mi po volji
Stranice dnevnika
Samo sjećanja
A neda se udebljala
U njene cipele
Nitko ne može
Toliko je razloga
U mojoj glavi se svađa gomila ljudi
Nadam se da se ne čuje
Dijete u meni još uvijek se čudi
Kamo sve to putuje
Iz ogledala me gleda netko drugi
Ne, to nisam ja
Još sam uvijek isti klinac
Kakvog si upoznala
sono tutti un po' matti, tranne me e te... ma anche tu non sei poi tanto normale... (r. owen) =) evo došo je i taj dan kada je mala zebra odlučila opet napisat novi post, ali onako čisto iz dosade... danas smo za čudo božje imali samo 6 sati.. ko bi reko inače uvijek imamo 8... odlučila sam danas (napokon) uzet doma sve knjige koje sam pustila u školi, otvorim ormarić za izvadit knjige kad vidiš ormarić prazan... nema knjiga! šta ću sad?! brže bolje zovem brata, i pitam ga ako slučajno zna di su nestale sve moje knjige, onako slučajno... telefonski razgovor (??!!):
ja: ej znaš slučajno di su moje knjige, nema ih u tvom ormariću
on: boo nemam pojma možda si ih odnesla doma, ali se ne sjećaš
ja: nemoguće jučer sam sređivala sobu i imam samo 3 knjiga od 150 koje bi trebala imat
(...)
on: boo, ej a je unutra moja tuta, ona za praksu
ja: ne nema više ništa unutra, ormarić ti nije prazan nego PRAZAN!
on: jebem im mater neko mi je maznuo tutu, a si vidila moje knjige iz elektrotehnike
ja: nema ničeg kad ti kažem
on: majmuni jedni, jebem im mater, neko mi sve ''ukrao'' koju ću štalu napravit u pon u šk ajajaj...
(...)
ma koj je to bio smijeh, dobro sada čitajući to ne izgleda smiješno, ali da ste TO doživili uživo bilo bi =) ja sam se valjala od smijeha, suze su mi dolazile na oči... poslije idem ja sa isabellom (koju ovim putem puno puno pozdravljam) u grad pa na kolodvor i pričamo ovo ono i meni je došo neki napadaj smijeha, samo sam se smijala, smijala i smijala =) sad mi vi kažite ako sam normalna, ne baš jako... i sad stojimo pred 1 zgradom na punti i čitamo 1 osmrtnicu (onako za promjenu haha) i ja čitam kad vidiš isabella ide ča i ja ostanem tamo i pričam, smijem se na neko ime misleći da je to ona, međutim do mene je stajala neka stara žena i gledala me onako čudno (pitam se zašto).. ma nee ne možeš bit takav! poslije da ću reć dalekozor rekla sam dalekolozor (po tome je i ovaj post dobio naslov haha). budući da smo došle prerano na kolod išle smo u italunion i osim šta su nas prodavači pratili ko da smo neki lopovi isa pretisne nekog medvjeda kad vidiš on je počeo pjevat i svirat ful jako ljudi su nas pogledali kao ako ste vi normalne udario nas grom haha čini mi se da je bilo još toga, ali ne pada mi ništa sad na pamet... valjda je to to... pozdravljam puno mauru koja je rekla da joj komp nešto šteka i da mi nikako ne može pustit komentar, isabellu of kors koja me danas ful oraspoložila (ne sjećam se kad sam se zadnji put toliko nasmijala ko i danas) i moju jacobinu koja je bubana, nadam se da će ozdravit što prije =) pusa =)
may it be beautiful before me
may it be beautiful behind me
may it be beautiful below me
may it be beautiful above me
may it be beautiful all around me
evo došo je i taj dan kad sam odlučila ić đir do frizera... i pošto mi je dosadila ta moja stara ''frizura'' odlučila sam nešto promjenit, onako radikalno... nego šta, još da sam imala hrabrosti možda bi bila i to napravila, ali... znate vi mene =) dođem u podne tamo otvorim vrata, neka cura mi pere pola sata kosu (dobro ajde 29 min haha) i sjednem ja na tu fatalnu stolicu... i dođe ona meni kao kako biš se šišala ovo ono i intanto uzima škare, ja taman da ću joj reć: radikalno bi se šišala (?!), nešto bi promijenila... kad ono bilo me je strah promijenit cijeli imiđ ipak se takvu gledam već jedno 17 god, i niš strah prevladao i ja se predomislih i rekla sam joj da mi malo ošiša vrhove, skrati i ''skine'' volumen praktički ono šta uvijek kažem... kad ono odjednom nju nešto uhvatilo i počela se smijat 100 na sat a meni sve veći pramenovi kose padaju na pod a ja ono samo šta se nisam srušila haha ta frizerka je neka mlada, luda i ful spaljena ono smijala sam se s njom do suza stavno je ok.
i onda me opitala ko idem danas vani ja sam of kours rekla da da i pitala me šta ću si napravit s kosom, ja je gledam kao pa rep nego šta drugo, i ona mi je napravila kao neku frizuru i rekla mi je da se je čuvam ako se sretnemo vani i ako imam rep da joj palčam piće (redbull-vodku) i tako... ali stvarno sam zadovoljna =) nisam mislila da ću to doživit sa svojom kosurinom haha mislim, sad mi lijepo stoji jer mi je frizerka sve lijepo namijestila ćemo vidit šta će bit kad ću sutra oprat kosu....
prije svega ako pišem taj post to nije zato šta sam dobila inspiraciju već jer sam obečala jacobini...
u biti naslov govori sve... ne znam za vas ali meni nije lako izgovorit tu riječ, pogotovo kad pogriješim, naljutim neku osobu ili još gore kad nekog slučajno ili namjerno povrijedim pa se, of course, moram ispričat... e onda sam ja na 100 muka, ful mi je teško izgovorit tu riječ kad stvarno treba i kad stvarno to mislim... jer jedno je reć oprosti onako bez veze, a sasvim drugo kad to stvarno osjećaš. evo znala sam, opet nisam mogla reć ono šta mislim jer kao šta bi rekla moja prof iz hrv ne znam se izražavat pa ono šta mislim nikako ne mogu složit u rečenicu jer mi fale riječi...
šta se toga tiče (??) ja sam ful zajebana osoba, za one koje me ne poznaju mogu izgledat onako malo povučena, sramežljiva i tome slično ali nije tako pitajte moje doma haha ok istina, sramežljiva sam po prirodi, ali kao šta bi rekla moja nona: ko te ne pozna skupo bi te platio (tako nešto)... možda ima i pravo jer nije da sam tako dobra i sve kao šta izgledam haha mali sam zloćko =) valjda se to tako kaže... npr ponekad mi se zna desit da i kad mi neko napravi nešto ''ružno'' ja se nikako na tog nekog ne mogu naljutit, ne znam zašto, puno puta ostajem indiferentna kao da to nije o meni riječ, ali isto tako imam osjećaj ko da svi gaze po meni a da ja nemam hrabrosti reagirat. mislim s 1 strane ja sam kriva šta puštam da drugi gaze po meni... a druga stvar šta mi ide na živce je to šta ne znam pokazivat osjećaje... pa puno puta izgleda ko da imam kameno srce, ajde još prema frendovima uspijem nekako, ali doma nikako (?!) ... to mi ful ide na živce... koliko vidim ful sam skrenula s teme pa zato neću pričat više o sebi jer stvarno mi se neda... evo pola pjesme koja me na neki način najbolje opisuje:
Ja ne idem leć
Da ne osjetim led
S tvoje strane postelje
Di mučis Di svako drzi svoju stranu
I ponosa i gluposti
Moglo bi bit da je lakse umrit
Nego ljudima reć: "Oprosti"
Say, say,
To each other
"I'm sorry"
Ja te ne mogu nać
Takvu kakvu znam
I to sta hočes od mene
Ja ne razumin Ovo ovde nisi ti
Ni ovo ovde nisan ja,
To su neki furešti
Bisni ljudi
Oh Boze, da mi te prominit
Ili tebe ili sebe; isto je
Moglo bi bit da je lakse umrit
Nego ljudima reć: "Oprosti"
evo sad znate nešto više o meni haha
SLAP
Teče i teče, teče jedan slap;
Što u njem znači moja mala kap?
Gle, jedna duga u vodi se stvara,
O sja i dršće u hiljadu šara.
Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.
VOĆKA POSLIJE KIŠE
Gle malu voćku poslije kiše:
Puna je kapi pa ih njiše.
I blješti suncem obasjana,
Čudesna raskoš njenih grana
Al nek se sunce malko skrije,
Nestane sve te čarolije.
Ona je opet, kao prvo,
Obično, malo, jadno drvo.
ma evo napokon i mene... samo da se javim.. iskreno nemam niš pametnog za reć tako da...
još malo pa škola ke škifo ful mi se neda više ić u školu, baš je lijepo svaki dan bit doma, niš ne radit osim malo spremit kuću i napravit ručak, spavat do podne, nemaš nikakve obaveze... a sad sve ispočeka neeeeeee!!!! idem se ja sada spremat za trening... puno pozdrava jacobini dreamer i littlelu
kao šta ste mogli skužit po naslovu radit će se o depresivnom postu... u zadnje vrijeme niš me nije volja radit ma baš niš, ništa mi se neda, najrađe bi prespavala cijelu zimu i probudila se tamo negdje u kasno proljeće.. šta je najgore nije da imam baš neki razlog za bit u depresiji, baš suprotno... ma možda nije toliko da sam u depresiji koliko sam UMORNA i iscrpljena od svega,a pogotovo od te škole, kontr, profesora, sve mi ide na živce... a i profesori sada su se sjetili da nam fale ocijene i bombardiraju nas kontrolnama a cijeli 11. mjesec nismo radili ništa pa nama nešto seru da MI sve radimo u zadnji tren, a kao oni ne daj molim te. kako bi bilo lijepo pobjeći od svega, spakirati životne kovčege pune problema, okrenuti se i otići. problem je u tome šta si ne znam organizirat vrijeme pa mi se desi da svaki dan idem spavat u 1 ujutro i drugi dan (tj cijeli tjedan) dođem u školu ko zombi.
prije par dana pisalo je na tportalu: ''loš dan je poput gripe, svatko ima dobrih i loših dana u životu, samo je problem šta kad ti dođe loš dan, čini ti se kao da dobrih nije ni bilo, najbolje se ponašati kao kad imaš gripu: čekati da prođe..'' valjda imaju pravo...
danas sam opet išla pješke doma, slušala mp3, hodala sam po rivi i danas mi se činilo kao da je put duži nego inače, imala sam osjećaj ko da sam uvijek na istom mjestu.
We are all the same
Human in all our ways and all our pains
(So let it be)
There’s a love that could fall down like rain
(Let us see)
Let forgiveness wash away the pain
(What we need)
And no one really knows what they are searching for
(We believe)
This world is crying for so much more
koliko vidim nije me više volja niti pisat taj post zato idem... spavat.
2pac: ''stvarnost je lažna. snovi su pravi'' (tako nešto)
dragi moji u zadnje vrijeme sanjam jako čudne stvari, prije par dana sanjala sam ni manje ni više nego (nemojte se sada počet smijat) beethovena, jebote ali di baš on?! ma šta smo ludi?! i to ne onog psa sa filma nego baš ''pravog'' beethovena... drugi ''normalni'' ljudi sanjaju ne znam da putuju, da briju sa šta ja znam s kim, a ja sanjam beethovena! isuse!! sanjala sam da sam ga bacila preko balkona i da sam mu rekla: idiote jedan zbog tebe ću dobit 1 iz glazbenog... hm... zanimljivo možda to nešto znači, boo... možda je to bila neka moja savjest, podsvjest ili šta već jer nije da sam se baš trudila oko učenja haha ovako i onako meni je sve to isto...
jučer sam npr sanjala onu žuto- bijelu oops crno- bijelu životinju koji normalni ljudi nazivaju zebra.
kao da je bilo negdje vani oko 11 sati navečer i da je kod mene došla neka mala zebra, a ja naivna još ju zovem i vičem: vidi kako je slatka... dođe ona do mene kad vidiš otvori usta i ugrizla me je za ruku, i nikako da me pusti... i kako to inače biva u snovima dok mi je ONA grizla ruku ja sam negdje brže bolje našla neku kost (pitaj boga di sam ju našla) i bacila sam joj. ona mi je pustila ruku (imala je zube poput psa- ok ipak je to bio samo san jer nije da po puli baš šetaju zebre haha) i tamo je negdje pobjegla u šumu- i bolje joj je! haha će ona mene grist i slinit, malo sutra haha listajući sanovnik/sanjaricu koju imam doma, a za bit preciznija imam ih 2 ;) pisalo je tako:
ZEBRA- zbog vlastite neodlučnosti doživjet ćete neuspjeh (NEEEE!!!!)
inače nije da baš u to vjerujem, mislim ako mi piše nešto lijepo onda vjerujem,ali ako piše nešto ružno onda ne vjerujem, ali... šta je najgore taj san mi se danas ili možda jučer ostvario :(( nisam išla na trening jer mi nije bilo baš najbolje da bi danas došla u školu i da bi mi ivana rekla da je bilo super! jedan od najboljih treninga do sada kojeg sam ja, of course, propustila :(( ma ne možeš bit takav, drugi put ću i sa 40 temperature doć ne zanima me haha...
evo upravo je tako izgledala ona mala, zločesta zebra:
približava se noć... ko zna šta ću ili koga ću noćas sanjat haha... nadam se nešto u granici normale...
ljudi moji nećete vjerovat, nakon 2 mjeseca skužih kako se stavljaju slike!! mislim nije da prije nisam znala nego nešto mi je štekalo i nije htjelo, ali skužih sve :) pa idite dole gledat slikice ono ko vam se da, da ne bi bilo da sam ih ja stvaila uzalud.. ful mi je lijepa ona slika od capoeire :)) ma ne možeš bit tako glup, da ću ić napisat novi post... sjetih se da sam zaboravila lozinku, nedavno sam je promijenila, a luda ja!!
skužila sam da niko, ali baš niko (ok možda samo par njih) nije zadovoljan sa svojom kosom, ili je preravna ili prekovrčava (moja!), ili tanka ili šta ja znam... onaj ko ima kovrčavu bi ravnu (ja!) i obrnuto. da se trebam opet rodit, samo bi 1 stvar radikalno (??) promjenila na sebi- kosu; htjela bi ravnu kosu, ali neku kvaltetnu haha da liči na nešto... prekomplicirano je imat kovrčavu kosu jer čim je malo vlage zakovrča se još više, ali kad bi bile bar lokne... meni od vlage kosa strši na sve strane ko da imam antene. a drugi problem kod kovrčave kose je taj da nemaš puno izbora za šišanje: ili se možeš ošišat na kratko (afro stil) ili se treba imat dugu kosu da bi to ličilo na nešto... znači od frizura ne možeš eksperimentirat ništa, jedino možeš mijenjat boju kose... ko ima ravnu kosu ima veći izbor, a jebiga tako je to... ja bi ravnu kosu i točka! dobro ajde može i valovita... svako toliko peglam kosu i ful je poslje lagana i lepršava, mekana ma ok i šta je najvažnije ne vežem ju u rep :)) kad sam se prvi put peglala nisam se prepoznala u ogledalu, izgledala sam sama sebi kao neki indijanac ili bi reko moj dragi brat da sam ličila na mona lisu i trebalo mi je punih 2 sata da sve lijepo speglam kako treba... sada sam već profesionalac (??) i treba mi samo 1 sat i 20 min haha... 1 dan čekajući bus bilo mi je užasno dosadno i šta ću šta neću idem ja promatrat ljude... gledajući skužih da većina ljudi tj žena ima ravnu kosu, to znači da smo mi kovrčave u manjini :(( dala bi nobelovu nagradu tipu koji je izmislio peglu za kosu...
tako se inače meni ''napuhne'' kosa zbog vlage ko ovoj ženi :(
izum stoljeća (?):
zašto tako ne stoji meni kosa??
